14. Djevojka sa Dubravkinog puta: Vesele žene zagrebačke

Svi mi ponekad razmišljamo o smislu naše veze sa partnerom. Smisao pronalazimo u bijegu od samoće. Smisao pronalazimo na putu do prijateljstva. Smisao pronalazimo u zaljubljenosti koju osjećamo u prvim danima, tjednima, mjesecima veze. Zaljubljenosti koja s vremenom i ponekad prerasta u ljubav. Ponekad. Smisao možemo pronaći i i u neopterećenoj zabavi koja se isprepliće sa užicima i izazovima što ih pruža avantura. Ponekad izazovi mogu prerasti u pravu i duboku ljubav. U konačno ispunjenje želja i strepnji ili skončati razlazom kad netko od partnera upozna nove izazove.

„A gdje je tu obitelj, poštovanje? Što je sa tim zastarjelim običajima u labirintima i bespućima urbanih ravnica štono nose gradske puteve života?“ pitate se vi, dragi moji čitatelji, koji ponekad sa užitkom prebirete po ovim novelama.
„To se rađa ili se ne rađa. To nastaje ili ne nastaje. Iz početne iskre koja zapali vatru što izgara na užarenom asfaltu otapajući poslijepodnevnu sparinu zagrebačkog ljeta.“ odgovara vam Bocaccio, vaš omiljeni pisac.

Sve to i još štošta drugo ponekad daje plodove koje u vrtovima ljubavi ubiru žena i muškarac obasipajući jedno drugo poticajima da budu onakvi kakvi uistinu jesu. Ponekad uspješno a ponekad neuspješno. Ponekad kratkotrajno i ponekad dugotrajno. Obasipajući se puninom ili ispunjavajući se prazninom.

„Romansa je rezultat veze pametne žene i pametnog muškarca, bez obzira jesu li ili nisu u braku izvan koga traže slatka mala zadovoljstva.“ piše vam vaš omiljeni pisac ovih lascivnih novela odgovarajući na vaš neizrečeni upit.

„A pametan muškarac i glupa žena, što se događa sa njima?“ pitate.
„Afera.“ odgovara pisac.

Ljubavna afera koja prerasta u moru pretvarajući sve u prah i pepeo, pomičući postojanje do same granice izdržljivosti i snošljivosti odnosno prelazeći ih u naletu koji poput tornada ruši sve pred sobom.

„I na kraju, znate li što biva kad glup muškarac naleti na pametnu ženu?“ pitam vas ja znatiželjno i u šali između ovih redaka.
„Šoping! Prepoznaje li se tkogod od vas u tome?“ sa osmijehom cinično dobacuje Bocaccio i dodaje:

„Žene i muškarci, muškarci i žene. Vječni spoj spojivog i nespojivog, vječna borba shvatljivog i neshvatljivog.“

Dragi moji gurmani, vi koji imate ili sanjate romanse i afere, vi koji idete ili zaobilazite šoping centre. Jeste li ikada probali kopuna nadjevenog kao divljač, kako to česi vele „kopun kakti divjachina nedeven“? Niste li, evo slatkog recepta kako se to radi.

Kad kopuna kolješ, uhvati mu krv, a kopuna očerupaj suhoga pazeći da mu ne razdereš kožu. Onda napravi ovakav nadjev: sitno isjeckaj jetru, glavicu luka, šest zrna borovice, papra i muškatnog oraha, klinčića i malo telećeg mesa. Tome dodaj krv, dolij malo crvenog vina i na vatri propirjaj neprestano miješajući. Time kopuna nadjeni. Onda u tavu ulij crvenog vina, octa i vode, dodaj ružmarina, pusti da zakipi, kipuće izlij na kopuna i u blaženosti toj me neka stoji cijeli dan i noć. Potom ga nabodi slaninom i ispeci na ražnju ili u pećnici. Dok se peče, podmetni mu tavu s prepečenim ploškama žemičke da na njih kaplje sok od pečenja. Kad je kopun pečen, posluži ga na tim ploškama.