12. Djevojka sa Dubravkinog puta: Gdje je najbolje voditi ljubav?

Jeste li šetali Dubravkinim putem? Nekada je to bia popularna ruta kojom zagrebački planinari pinklecom na ramenu i pljoskicom u džepu započinju svoju Sljemensku pustolovinu. Poslije, kad je od Mihaljevca do Tunela stigao tramvaj, sastajalište planinara postao je Mihaljevac, preciznije birtija smještena u omanjem kiosku na samom tramvajskom okretištu. Dio planinara sa Dubravkinog puta orjentirao se prema župnoj crkvi u Šestinama do koje vozi autobus sa Kaptola. Pogodili ste, to je ona ista, mogli bismo reći, čuvena crkva u kojoj i oko koje se zabilježe legende o plavokosim zagrebačkim anđelima i čudima koje su tamo zabilježena u nekim drugim novelama, a koje zabilježi meštar Bocaccio Zagrebački u svom čuvenom Zagrebačkom Dekameronu.

Čuda o kojima su ispričane priče štono počnju još u doba Stjepka Gregorjanca, gospodara Medvedgrada i Dore Krupićeve, rasne ljepotice nekad poznatog zagrebačkog zlatara i čuvara ključeva Kamenitih vrata.

„Svari se ponavljaju. Oduvijek se novac lijepi za titulu, a titula se upucava novcu.“ govorite i ne griješite ma koliko pokojni Šenoa nastoji romantizirati njihovu neobuzdanu i neostvarenu ljubav.

A prema zapisima pronađenim prilikom čitanja Zagrebačkog Dekamerona, čuda šestinske crkve događaju se još i dan danas.

„Gdje ti je dokaz, pišče?“ pitate me vi.

A pisac vam smjerno odgovara da zavirite u ciklus novela o Čudotvorcu koja vam to sve potanko objašnjava i uz to vas jošte u izobilju zabavlja.

Osim sa Kaptola, do župne crkve Sv. Marka u Šestinama vozi i autobus od Britanca. Odatle slijedi put pod noge pa na Sljeme. Lagvić, zatim Kraljičin zdenac, uz brdo preko Grafičara i dalje do Tomislavca. Od tamo se odvaja planinarska staza koja preko Medvedgrada vodi put Runolista, pa na Grafičar sa kog opet stižete do Tornja.

Kad onomad se planinari maknuše s Dubravkinog puta, put posta i od tada osta samo još jedno od utočišta ljubavnika svih vrsta i uzrasta. Od sedam do sedamdeset i sedam. Krenuli ste od Tuškanca duž Dubravkinog puta. Prvo primjećujete staru i gustu šumu. U ljetnim vrućinama šuma pruža ugodno utočište od sparine i omare koja se diže sa užeglog asfalta i betona Donjeg Grada. Šuma je posebno privlačna u kasnim popodnevnim satima kad temperatura usijanja i rastapanja prijeđe paklenih trideset tri u hladu. Sa okolnih uzvisina, iz ugodnog hlada, puca pogled na grad koji se tu na dohvat ruke prži na vrućini. Buka gradskih ulica je daleko, a okolo vlada blaženi mir. Cvrkut ptica, klupice, šumica i spokoj, te naravno, čupava mazna vama posebno draga.

Zagreb nekada nije poznavao ljetno i zimsko računanje vremena. Ono je uvedeno tek kasnije. Pa su se ljubavni sastanci u to doba obično zakazivali oko šest, najkasnije sedam popodne. U šumici sumrak pada iza sedam, pa je oko osam već mrkli mrak. Taman za sve što ljubavnici traže. I tako, u situaciji u kojoj krijesnica pjeva spokoja notu i plam romantike frca, ljubavnici neometano hoblaju te slatke male stvari.

Emilija i Furbi sastaju se na križanju Frankopanske i Ilice, tik kod Dežmanovog prolaza. Emilija dolazi tramvajem sa Černomerca dok Furbi štepa Frankopanskom. Kad je zatvorena obližnja cvjećarna u Ilici, Furbi obično skreće prema Cvjetnom gdje cvjećari njeguju tradiciju sedam dana tjedno uključujući tu i praznike.

Dubravkin put romantična je šetnica što izbija ravno na Cmrok. Donji dio puta vodi uz bunkere koji su u neka vremena branili Zagreb. Kasnije su oni postali mjesto istraživanja da bi ih se poslije zbog sigurnosnih razloga zatvorilo za javnost. Malo podalje od bunkera nalazi se ugodni proplanak sa klupicma. Krećete put Cmroka. Na desno ostaje Jurjevska i vile koje se redovno, prije i poslije svakog rata, prazne starim i pune nekim novim stanarima. Prvi put otete početkom onog rata da bi potom opet bile otete sa njegovim svršetkom koga zato nazvaše oslobođenjem. Mjesto bogatih židova sa početka rata, vile se upražnjuju partijskim sekretarima sa kraja rata. Danas, nakon pretvorbe mnoge od njih se obnavljaju i u njima obitava što diplomacija, a što novopečeni tajkuni koji se brzopotezno obogate pljačkom na hrvatski način, a što izlaktari Domovinski rat na račun onih koji gule po rovovima i na frontu stvaraju za ove državu. Od vila, čiji se vrtovi spuštaju niz padinu, pa do usjeka kojim se Dubravkin put uzdiže smjer Cmroka, puca pogled i na susjedni Tuškanac, ali i Nazorovu u kojoj slična sudbina zadesi vile sa kraja tridesetih godina prošlog stoljeća, pa tako i Nazorovu zapadne ista žalosna sudbina graditelja sa Tuškanca i Jurjevske.

Ne znam je li vi koji čitate ove novele marite za tu povijest, nu znam da marite za ono što tema je novele, jer već ste na dijelu trase koja se uspinje strminom. Lijevo u dubini šumi potok što omeđuje dva brijega. Pred večer šečete sa svojom maznom polovicom i svako toliko nalazite odmorište sa klupicom. No teško da ćete uspjeti pronaći slobodnu, jer ljubavni promet je gust, pa su klupice uglavnom zauzete. Gornji dio puta završava u podnožju Cmroka, ponad crkvice sa ostacima starog Jurjevskog groblja, spajajući se sa gornjim dijelom Jurjevske. A na tom vidikovcu danas, mjesto pokojnika baš k’o i na Dubravkinom putu, obitavaju ljubavnici.

U gastronomskom smislu danas je najzanimljiviji donji dio Dubravkinog puta, jer tu se možete skrasiti uz iće i piće. U vremena koja spominje novela ova jednako ako ne i bolje bi na gornjem dijelu Dubravkinog puta gdje se nalazio nadaleko čuveni Šumski Dvor. Tko bi to rekao za danas zapuštenu ruševinu zgradu kojoj su nekad, ne tako davno, Emilija i Furbi provoditi petak ili subotu uvečer? Fina papica i šestinski tamburaši na čelu sa čuvenim Tamburicom, ne samo znalcima već i širem krugu ondašnjih obožavatelja sitnih žica tamburica poznatom muzičaru i Furbijevom suborcu sa Kupe iz vremena Domovinskog rata. Kad nisu bili raspoloženi za šetnju do Šumskog dvora, Emilija i Furbi slušali su i tamburaše slušali u restoranu Dubravka koji tada, baš k’o i danasi smješten je na početku ove promenadne staze.

… divno je biti nekome nešto,
divno je biti tebi sve
ljubomorno čuvam ove nježne sate
da me prate kad nisi tu

Furbiju, starom rokeru koji je u neka vremena hodočastio na koncerte u Njemačku, Austriju i Italiju, u jednom razdoblju ova poznata Latinova pjesma ispunjavala je trenutke koje dijelio je s Emilijom. Emilija, baš kao i dobar dio društva iz Kafića, radi u banci. Poslije posla, koji završava u tri popodne nalazi se na kapučinu s kolegicama u Kafiću. I uvečer je Emilija u Kafiću Emilija čest gost. Devi se mora odati priznanje na najboljem kapučinu u Zagrebu. Ipak, njeno omiljeno piće je, sad ćete se začuditi, sok od višnje. Vino pije tek tu i tamo. I kao većina žena uz posebne prilike ona preferira crno.

Furbi oduvijek gaji simpatije za žene koje su koju godinu starije od njega. Pa se tako među njima nađe i Emilija kojoj razlika u godinama ne smeta da se ponaša mladenački i razuzdano. Furbi spominje atrij Arheološkog Muzeja gdje zajedno proslavljaju njen tridesetdeveti rođendan. Butelja rashlađenog šampanjca i buket od tridesetdevet ruža, romantika je tridesetdevetog rođendana.

Oboje i Emilija i Furbi vole Dubravkin put. Koliko li su se samo puta znali tamo u Dubravci ugodno zabaviti!? I koliko li su se samo puta mazili na nekoj od klupica duž obližnjih staza, bez obzira bi li pred njima u predvečerje iz mraka izronio rotvajler ili doga. Furbi sa psima niti sa njihovim vlasnicima nikada nije imao neugodnosti. Psima je na pameti samo njuškanje i trčanje, a vlasnici vidjevši dvoje zagrljenih koji sjede stisnuti na klupi samo nakeze usne i mirno produže dalje.

Ipak, s Dubravkinog puta Furbi spominje jedan događaj. Jednom tako njih dvoje uspinju se put Cmroka. Pada mrak, a šuma je sve mračnija i mračnija. I dok su oni svako malo zastajkuju izmjenjujući zagrljaje i poljupce. Odjednom se u mraku zažare cigarete. Broje:

“Jedna, dvije, tri cigarete.”

Frka! Emilija se uplaši. Večer prije na Jarunu neka žena imala je neugodnosti, ali su fakini završili u Đorđićevoj. Ne imajući kuda, oboje polako i oprezno nastavljaju dalje. Emilija se u strahu pripija uz Furbija, no kad se primaknu imaju što za vidjeti. Na klupi bezbrižno sjede i razgovaraju tri policajca. Prvi ih promuklim glasom, onako u šali, upita:

„Zar vas nije strah tako šetati?” na što se sva trojica smiju kao blesavi.

Odahnuli su i nasmijali se. Tri policajca se odmaraju poslije smjene straže u nekoj od okolnih diplomatskih vila na Jurjevskoj.

Emilija je predana užicima u čemu joj seks predstavlja nešto posebno. Već na prvom susretu dala mu je do znanja da najviše od sveg’ ona se voli maziti. Petkom i subotom obično kod njega prespava, a ponekad, ako kojim slučajem propusti petak, to je nedjelja.

„Tako mi je jednostavnije zbog posla.“ govori mu.

Emilija radi u banci na Trgu, a kako Furbi stanuje u centru, tramvajem ili pješice, kako joj više odgovara, brže dolazi na posao.

Vole oni duge ljubavne predigre koje atmosferu polako, ali nezaustavljivo dižu ka usijanju. Dok joj svlači grudnjak njegovi prsti već su između njenih bedara. Kad joj svlači gaćice, jezik mu se već igra unutrašnjošću njenih bedara. Pri tome Emilija, sjedi u naslonjaču, duboko uzdiše i samo umilno stenje. Njen trbuščić ritmično se giba dok unutarnje strane nožica blago podrhtavaju. To je zna toliko uzbuditi da često puta već u predigri svrši. Za vrijeme njihovih seksi vikenda, kako Emilija zove druženje sa Furbijem, ponekad ona donese masažer za kičmu, pa joj Furbi poput jednom rukom masažer vozi po leđima, a drugom istražuje tajnu malog crnog trokuta koj’ krije se međ’ njenih bedara. Skinuta i polegnuta Emilija opušteno sluša Vivaldija i uživa u tom ručnom radu koji ritmično se giba u njenoj zanosnoj dražici.

Stay I’m burning slow
With me in the rain, walkin’ in the soft rain calling out my name see me burning slow
Someone, somewhere in sommertime, someone, somewhere in sommertime ...

Glumeći masera Furbi nosi kratke hlače bez gaća, pa ga Emilija ponekad iznenadi.

„Moram provjeriti tvoj mač.“ govori mu i u trenu rukom zađe ispod njegovih kratkih hlača. Kako li se samo voli igrati s malim Furbićem? Čvrsto ga prima i lagano miluje dok joj se jezik strasno probija put do usta velikog Furbija. Često puta mu u šali predbacuje kako ona ima vrlo težak zadatak:

„Moram vas oboje zadovoljiti.” namiguje.
„Što ja mogu kad mi je mali neposlušan i gura se ispred gazde.” šali se na to Furbi.
„Da, mali i veliki gazda. Moram vas zadovoljiti. Obojicu.“ zagonetno se smješka Emilija.

Mala Emilija polako se uspinje i nježno pripija uz tijelo Velikog Furbija. Mali Furbi već je spreman. A ona u to raširenih nogu čvrsto stisne svoje bokove i uvuče Malog Furbija u Veliku Emiliju. Ritmično zabačene glave Emilija se njiše naprijed nazad. Rukama miluje vlastite grudi. Jezikom vlaži svoje usne.

„Ooooooohhhhhhhh” stenje.

A Veliki Furbi priklješten i bačen na leđa promatra njene nabrekle grudi i jezikom mazi njihove bradavice. Prvo lijevu, zatim desnu. Zatim ponovo lijevu, a potom opet desnu. Nakon toga ih obje nježno gricka zubima sve dok Veliku Emiliju ne prođu ugodni žmarci. Mala Emilija stenje i ritmično se njiše naprijed nazad, gore, dolje.

„Joooooooooj ... Što volim jahati.” usklikne Emilija i dalje nastavi uzdisati.

U tom trenu Veliki Furbi naglo zbaci Emiliju sa sebe i položi je na leđa. Noge joj još uvijek čvrsto stišću njegove bokove ne dopuštajući mu da predahne. Veliki Furbi ih prima i rukama lagano podiže u vis držeći ih pri tom raširenim. Ne opire mu se pa Mali Furbi ponovo ulazi u sad već Veliku Emiliju. Poznavajući dobro teren Mali Furbi poput komandosa probija se dubinom protivničkog teritorija u čemu mu obilato pomaže Velika Emilija koja još više zabacuje noge. Njeno stenjanje nadjačava jednoličnost zvuka što proizvodi ga njihovo ritmično gibanje. Velika Emilija stenje sve više, a Mali Furbi se sve teže kontrolira. U jednom trenu Velika Emilija započinje jecati. Jecati od zadovoljstva. Mali Furbi više ne može trpiti.

„Kud puklo da puklo, ali gotovo je gotovo.“ pomisli Veliki Furbi i osjeti kako rafal rasipa metke po protivničkom teritoriju.

Emilija se grčevito giba i trese. U trenutku se samo strese i krikne. Velika Emilija je svršila, a protivnici su pobijeđeni i zadovoljeni.

Dok su poslije ležali jedno uz drugo Emilija upita Furbija:

„Bi li želio imati bebača?”
„Hm, ne još. Barem za sad.” odgovara joj.
„Ni ja.” nadoveže Emilija. “To bi nam samo smetalo u seksu, zar ne?”

Pa iz početka stane milovati Malog Furbija tako da Veliki Furbi može samo biti začuđen kako Mali Furbi buja i buja i postaje sve veći i veći.

„O moja vještice!“ pomisli Veliki Furbi i ponovo se preda sudbini.

11. Karmela: Može li žena silovati muškarca?

@Toksična je kuckala post.

Jeste li ikad doživjeli da žena siluje muškarca? Većina vas je takve stvari možda mogla vidjeti samo na filmu. Rijetki su oni koji su to imali prilike vidjeti u stvarnosti. A još su rjeđi oni koji su to u stvarnosti doživjeli. Pa kako je onda uopće moguće da žena siluje muškarca?

Moguće je. Dapače, mogući su mnogi načini, svi izuzev fizičkog. Zato to silovanje, izraz što se koristi u razne svrhe treba shvatiti mnogoznačno i metaforički. Polivalentno. Mentalno. Jer fizički način i nije neki način. Muškarci moraju biti iskreni i priznati da nam se takvo silovanje u biti sviđa. Da ih uzbuđuje i ugodno iznenađuje na svoj poželjan i uvijek iznova prijemčiv način. Na način koji poziva na igre. Mentalno silovanje, to je nešto sasvim drugo. Ali umjesto da trabunjamo bez veze i u prazno, evo nekih svjedočanstava iz prve ruke.

Euro:

Recimo kad me je moja draga silovala nisam se branio. Dapače, čak sam rekao da mi se takvo silovanje sviđa. Uostalom, sama se ponudila da me siluje pa joj nisam mogao odoljeti. Jedino što mi je zamjerila je da se pri tom nisam branio. Drugi put bumo se igrali na njen način pa da vidim.

A sad psihički. S time se slažem. Žene zaista znaju biti pravi davitelji.

NF:

Znam jedan zanimljiv slučaj oralnog silovanja jedne sedamnaest godišnjakinje u mom gradu. Mala je navodno slučajno ušla u muški WC u jednom lokalu i tamo ju je jedan tip oralno silovao. Tip je baš u trenutku njenog ulaska nekim čudom imao malog u ruci usmjerenog prema pisoaru. Vidjevši to ona je valjda istog trena to shvatila kao prijetnju i zaključila da bi je tip oralno silovao. Pa se sagnula i obavila posao. Kako joj tip nije htio platiti cugu, to je automatski postalo silovanje.

A i ja sam silovan od strane moje žene. Evo moja draga me svaki dan jebe u zdrav mozak!

Big Blue:

Svakako je moguće silovanje muškarca od strane žene, pogotovo ako je ona fizički jača. Samo nešto mi u toj priči nije jasno. Uzbudi li se muškarac pri tom činu onda to više nije silovanje jer ako se uzbudi, mislim, stvarno pa što joj onda vrijedi silovanje, he, he, he. U tome i je bitna razlika.

Ali vi muškarci imate jednu bitnu sitnicu koja vas čini moćnijima u samom činu silovanja. Zato je i omjer silovanja takav kakav je. Na žalost. Bilo bi najljepše kad tako nešto odvratno ne bi uopće niti postojalo.

Vitae:

Ljudi moji jeste li naivni? Pa što silovanje frajera ne bi bilo da ga se onako, fino, zaveže pa da ne mre mrdnuti. Plazit po njemu s gustom kosom škakljajući ga do iznemoglosti. Bacati mu puse samo u jednu točku dok se on najviše ne uzbudi ... ono nemre gledati od želje. Totalno je na rubu, svaki živac treperi, za sekundu će početi vrištati, hi, hi, hi. Baciti mu zadnju pusu i odlepršati dalje?

Nije li mu to najveća kazna, he, he, he?

Bocaccio:

Svaki zdrav muškarac ima nekoliko spontanih erekcija dnevno pri čemu je najpoznatija ona jutarnja. Ukoliko baš ne piša u krevet. Dakle, ne mora se biti uzbuđen da bi se silovanje uspješno primijenilo. Ta bi se jutarnja erekcija mogla preporučiti potencijalnim silovateljicama budući da je stvarčica tad tvrda. A silovanje, traje li i traje ...

Toksična:

@Društvo,

Sad jedan citat iz novina. Radi se o "Daily Olympian", subota, 29. lipanj 1997., sekcija C, strana treća:

'Prva žena koja ima prilike u Spokane Countyu biti optužena za silovanje muškarca može se suočiti sa tridesetogodišnjim zatvorom. Porota od sedam žena i pet muškaraca u petak je proglasila Terezu S. krivom za zločine prvog stupnja vezane za silovanje i zločine drugog stupnja vezane uz napade. Tereza S., 36 godina bila je optužena da je mučila muškarca starog 42 godine u njenom apartmanu od rujna prošle do siječnja ove godine. Žrtva je bila udarana, bačena u lance, paljena, silovana i prijetilo joj se je nožem. Kad je sedamnaestog siječnja žrtva napokon uspjela pobjeći prijavila je slučaj policiji.’

Zanimljiv tekst. Podsjeća me na film sa Kathy Bates, Misery. A što se teme tiče, vjerujem da je psihičko silovanje puno učestalije.

A sad, dragi moji malobrojni čitatelji, vratimo se priči o Karmeli.

Karmela je ponekad neumjerena u piću. Naprosto ne zna stati. Ispari sa Tanjom i luta barovima gdje radi takve stvari kojih se drugo jutro ne sjeća. A ponekad ih se i stidi. Tako jednom, lutajući sa Tanjom od bara do bara ni sama ne znajući kako i zašto, Karmela je zala ona u Kafić. U Kafiću je bila uobičajeno vesela atmosfera. Furbi je s Darijem raspravljao o nekim pitanjima kadli se ispred njih, niodkud, najednom stvori Karmela. Dobro je potegla iz boce jer se opet, po tko zna koji put posvađala s majkom. Bijesna na tko zna kog i imajući tko zna što na pameti, Karmela se pred Furbijevim očima počne vješati Dariju oko vrata. Znajući i računajući s njenim ponašanjem koje ponekad podsjeća na leptirića koji nakon što se probudi bez veze leti uokolo naokolo, ne znajući ni sam kako i zašto se postaviti, Furbi za to vrijeme priča s Tanjom koje je potpuno trijezna.

Svi napokon sjednu u Tanjin automobil i upute se kroz grad prema Tuškancu. Točno do mjesta gdje se ulica uspinjeuz brijeg. Tamo skrenuše desno, prema podnožju Dubravkinog puta. Došavši do krajnje točke, do koje se automobilom može stići, izađu pod krošnje koje zakrivaju pogled na zvjezdano nebo. Supijani i veseli teturaju u podnožju starih palača koje su se smjestile uz nekadašnje zidine Gornjeg grada. Darijo i Karmela, totalno pijani, ostali su sjediti vani na klupi dok su se Tanja i Furbi vratili natrag u auto. Sjedili su na prednjim sjedalima i uz otvorena vrata pričali dok je oko njih strujala svježina tople ljetne noći.

I tad Tanja krene. Skoči na Furbija. Počne se sama svlačiti. Nakon što razotkri svoje tijelo i raskopča mu hlače, Tanja zabaci majicu preko glave. Trljala se između njegovih bokova. Ljubila mu vrat dopuštajući da njegove ruke pridržavaju njene grudi. U podnožje. Ravno prema njemu. Pa kad osjeti da mu je kurac već tvrd, Tanja se navali na njega i pomažući rukom uvede ga u mačkicu. Sjedila je na njemu, jahala i zabacivala glavu unazad. Žmirečki. Tanja svrši stiskajući svoje vlažne usne. Osjećaj je bio neopisiv. Hopla dolje, hopla gore, hopla naprijed, hopla natrag. Hopla. Tanja osjeti kako njegov mlaz iznutra ispire njenu užarenu unutrašnjost. Kako je ispunjava valovima i kako joj srsi prolaze od stražnjice i penju se u grudi. Mazila je čvrste i nabrekle bradavice svojih dojki. Željela je da taj osjećaj traje. Da mlaz bez prestanka zalijeva njene stjenke. Napokon, kad ponovo osjeti vrelinu između mačkice i trbuha. Bila je i to je bilo to.

10. Karmela: Čista pornografija (Tjelovo)

 

Ogromna prostorija kupala se u svijetlu. Djevojke pod krinolinama, u fino ispletenoj čipki lagano su se i nježno ljuljale prateći ritam muzike koja ispunjavala je ugodom čitavo prizemlje obiteljske kuće na Medveščaku. Djevojke su uvijale svoja zanosna i skladna tijela lagano se dodirujući vršcima prstiju. Na rukama im bijele rukavice. Uokolo su boje - crna, bijela, crvena. Boje svjetlucaju i odbijaju se od podloge ukazujući na haljinu opšivenu mnogobrojnim sitnim kristalima. Tišina ljetne noć topi se u odsjaju mladog mjeseca što putuje nebom, plovio ponad obzora koji natkriva tamna koprena obližnje šumice. A na kući, sva vrata i prozori prema terasi su otvoreni. Dopuštaju da iz vrta struji svježi miris lovora i bora doplovi u kuću. 

Furbi sjedi u naslonjaču na terasi. Zavaljen je. Poluzatvorenih očiju hvata opuštanje u muzici. Mir, spokoj i ljepota prizora koji se odigrava pred njegovim očima sa druge strane širom otvorenih vratiju. Ugoda ljetne noći i vrućina što ju u sebi osjeća međusobno se isprepliću, miješaju se sa očekivanjem i slatkom neizvjesnošću. Što li će donijeti večerašnji događaji?
„Treba li se čemu nadati, treba li se uopće ičemu nadati, a ako treba ... Što će biti?“ razmišlja dok se dame pod krinolinama lascivno dodiruju vršcima jezika na gotovo identičan način kojim isprepliću ruke.

Zvuci barkarole miješaju se sa gotovo nestvarnim prizorom. U očima im svjetluca čudan žar. Igra dama pod krinolinama biva sve živahnija i živahnija. Biva igra sve pohlepnija i pohlepnija. Igra biva sve požudnija i požudnija. Iz trenutka u trenutak igra postaje sve izravnija i izravnija. Igra bez sustezanja, igra bez zadrške. Djevojke jedna drugu međusobno počinju skidati. Rastaju se od odijeće. Dio po dio, naizmjence, recipročno, nezaustavljivo. Konačno, ali ne i potpuno. Tik pred sam kraj djevojke zastanu ostavši samo u donjem rublju koje više otkriva no što skriva. Neobična draž i ljupkost prizora. Prizor se zrcali pod mjesečinom, mjesečina plovi kroz ljetnu noć i ulazi u kuću. Zaista, pod mjesečinom svašta je moguće.

I tad, po tko zna koji put, Furbi osjeti kako ga prolaze žmarci. Žmarci u leđima, žmarci u trbuhu, žmarci ispod trbuha i u preponama. Žmarci u nogama. Žmarci se lagano ali nezaustavljivo spuštaju prema nožnim prstima. Djevojke mu prilaze. Uzimaju ga za ruku. Furbi se diže iz naslonjača, a one ga povedu stubama koje vode na gornji kat. Odvode ga ravno u sobu na sred koje položen je veliki krevet.

„To je fukodrom.“ u trenu mu prostruji kroz glavu misao koja licu izmami širok osmijeh.

Djevojke kao da čitaju njegove misli. Uzvraćaju mu istom mjerom i bez suvišnog hihotanja. Blagim pokretom Dijana ga gurne na krevet dok ga Renči svlači.

„Konačno je došao je i taj trenutak.“ pomisli.

Furbi se nije opirao već se je prepustio onom što će se, sad već izvjesno, dogoditi.

Mač mu stoji uspravno. Renči dubokim pogledom izazovno gleda u oči. Za to vrijeme Dijana miluje njegov ud i sve oko njega. Okrenuvši se u stranu kako bi on dobro vidio iz profila, Renči sagne glavu i položi vrh usana na njega. Njene grudi pune kao dvije jabuke padaju na Dijaninu glavu dopuštajući da Dijaninim usnama i jeziku da ga miluju. Prekrasni plodovi prirode. Dijana nezaustavljivo i pohlepno, laganim kružnim pokretima u koncentričnim krugovima plovi ispod Renate dopuštajući da joj ponekad Renči gurne prst u usta. Potpuno ga oblizavši Dijanina se pažnja usmjeri na Renčin vrat, milovanje Renčine kose koja pada odozgo na njeno lice dodirujući joj grudi nabrekle od uzbuđenja. Renčine ruke položene su na Dijanine grudi i pružalju jedan od onih prizora što bi ih iskusan fotograf zasigurno ovjekovječio za sva vremena.

Djevojke su već u čvrstom, strasnom, zagrljaju. Njihove nabrekle mačkice dodiruju se trljajući jedna o drugu. Njihovi dugi i profinjeni prsti prodiru, istražuju ponore one druge ljepote. Ljepota jedne ispunjava ljepotu druge. Ponori uzavreli od strasti i sokova koji iz njih izviru u valovima. Renči ustaje da bi otišla iz sobe ,a Furbi se onako napaljen, uzbuđen, ni sam ne znajući kako, odjednom nađe pred Dijanom. U njega se Dijana zagleda i pogledom ga pozove da nastavi tamo gdje Renči je stala.

Furbi prihvati poziv. Dodiruje rukama zabranjena mjesta što užitke kriju. Igra. Pojam o vremenu ne postoji. Igra traje tko zna koliko dugo. Igra se igra dovoljno duga da zanese pa tako Furbi ni ne primijeti da se u međuvremenu Renči vratila sa šampanjcem. Da ga je natočila u tri čaše. Zvuci mjehurića i okus pjenušca koga njih troje ispijaju puni tišinu sobe. Ispivši do dna djevojke nastavljaju svoju igru upravo tamo gdje su prethodno stale. Ponovo jedna drugu miluju prstima prodirući jedna drugoj u mačkicu. Naizmjence jedna drugoj daruju užitak. Prvo prstima, zatim jezikom i na posljetku jezikom. Zatim opet prstima. Pa dalje jezikom. Drhtaji puni užitka.

I kad se učini da više neće biti ništa novo, da sve je gotovo, Renči uzima njegov penis i prinese ga ustima provocirajući usnama i jezikom njegovu malu glavicu. Nježno, nabreklo, predivno. Za to vrijeme Dijana, okrenuvši mu leđa ponudi mu svoju. Mačkicu. Njena guza visoko je uzdignuta. Njene ruke ispružene su naprijed. Osjetivši poziv Furbi priđe odzada. Prodire u njenu vaginu. Dijana stenje osjećajući sve iznutra, među svojim bokovima, u utrobi. Drhtav i tvrd organ koji halapljivo ljubi njen izbor. Ljubi, mazi, kreće se u njoj gore dolje, gore dolje, gore dolje. U leđima je prožimlju najugodniji žmarci što se mogu zamisliti. I tad njegov grom, njegov ponos, nabrekli čvrsti ud u nezaustavljivom mlazu ispljune Hoffmanove kapi eliksira života. Dijana svršavala dugo, dugo, predugo. U grču. U zanosu. Tijelo joj se trese dok je u neprekinutoj nisci nezaustavljivo ispuštala uzdah za uzdahom.

A nakon što Furbijev mač sklizne iz korica, priđe im Renči, te jezikom i usnama naizmjence poljubi prvo mač a zatim mačkicu oblizujući se sokom što gledao je vedrinu tople ljetne noći jednog sparnog zagrebačkog srpnja.

9. Karmela: Schlosserove stube

 

Schlosserove stube poznate su zagrepčanima i onima koji se takvim osjećaju. Jedanaesticom ili dvanaesticom, četrnaesticom ili sedmicom, četvorkom. Silazite s tramvaja na Draškovićevoj. Zatim prilazite križanje sa Vlaškom i skrenete desno, put Šalate. I eto vas na početku Schlosserovih stuba. O Schlosserovim stubama nema se bog zna što pričati iako ih se ponekad kao zaostalu poluromantičnu fotografiju što podsjeća na prošla vremena možete pronaći u vodičima grada Zagreba. A nakon kraćeg uspinjanja stubama stigli ste na Šalatu. Ako ste motorizirani, tada Vlaškom do Voćarske, lijevo uz brijeg Malinovom i opet ste na Šalati. Zaključujete ispravno. Šalata je jedina poanta postojanja tih stuba. Stube bez Šalate ne bi značile ništa i vrlo vjerojatno ih ne bi ni bilo.

Čitave godine Šalata nudi pregršt razonode i događanja. Red sporta, zatim red zabave i razbibrige pa potom opet red sporta. Glavne ljetne atrakcije uz neizbježni tenis na igralištima teniskog kluba što nalazi se uz cestu koja vodi prema bolnici su bazen. Zatim koncerti na stadionu s koga se, uhvatite li mjesto na vrhu južnih tribina, pruža predivan pogled na srce grada. Gotovo nadohvat ruke, ispod vas nalazi se grad koji kupa se u raznobojnim svjetlima noći. Sjećate li se Igy Popa i njegovog zagrebačkog gostovanja u ljeto 1994? Yeah, the wild one, Passanger.

„It's nice to have a break in the war!" uzviknee tada on prepunoj Šalati u kratkoj stanci između dvije pjesme.

Stari zagrepčanci pamte Matt Collins-a i kišobrane na njegovom prvom zagrebačkom gostovanju koje desetljeće ranije. Bi on tada velika europska rock’n’roll zvijezda, davnih šezdesetih prije power-flowera. Iz tog vemena stariji zagrepčani pamte Crvene Koralje, Lutke ... Potonje su danas bakice rock’n’rolla u hrvata. Kasnije generacijae Šalatu nisu prihvatile kao mjesto okupljanja za rock koncerte. Grupa 220, Time, Drugi način, Nirvana i ostali velikani zagrebačkog rocka ovdje nisu održavali koncerte. Ni zagrebački novi val s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih Šalatu nije prihvatio kao svoju. Tek kasnije su neki novi izvođači počeli na stadionu održavati koncerte. Bilo je to krajem osamdesetih, recimo Dino Dvornik. Kasnije, u vremena koja prethode današnjici, na Šalati se ponekad održavaju koncerti Valjka i zajednički koncerti zagrebačkih grupa. Naravno, tu su i gostovanjima Simple Mindsa, Franz Ferdinanda i drugih zvijezda, a početka 2000tih.

U ono vrijeme, preuređen za potrebe Univerzijade, bazen na Šalati bi omiljeno ljetno sastajalište društva iz Kafića. Tu bi dolazili svi oni koji su iz tko zna kojih razloga dio ljeta ili cijelo ljeto provodili u Zagrebu. Društvo se je tu nalazilo preko dana, isto ono društvo koje se navečer ponovo okupljalo u Kafiću. Biti u Kafiću i biti član društva iz Kafića, značilo je više od običnog druženja. Značilo je biti član velike porodice koja ugodno i bezbrižno provodi vrijeme. Bazenu je ubijao dosadne duge sati vruće zagrebačke nedjelje. Nedjelje u kojoj ne znaš što bi sa sobom i mrziš je jer zbog posla ili tko zna čega, jer nisi negdje na moru. Biti na bazenu bila je i dobra priprema za more, jer ... Trebalo je unaprijed uhvatiti najljepšu brončanu boju ljeta.

Za Furbija je nedjeljno sunčanje osim ubijanja vremena nosilo i jednu posvema drugačiju aktivnost. Na bazenu pronala,zio je on komade. Naime kaj, trebalo se upucavati komadima koji u bikinijima ponosno produciraju svoja vitka obla tijela. Komada prvo treba upoznati. A kako ga upoznati? Plivanje u bazenu ili guranje na šanku uz provalu ponekog štosa. Pokoja šala ili poznati stari trik sa sladoledom koji kao slučajno i u prolazu, dok ona se sunča, pada na njeno užareno tijelo. Žrtva prvo vrisne, potom slijedi isprika koja plako prelazi u ugodan razgovor tako da se više nitko ne sjeća što bi u početku. Naravno, za sve situacije postoje razrađene šeme, a tu je i obavezan osmjeh koji topi ledenu dušu. Poziv na sok ili kavu prije što je otpratite na tramvaj.

Danas takvi prozaični štosevi više ne pale ili možda još uvijek uspijevaju, to recite mi sada vi dragi moji čitaoci koji kroz luknjicu Interneta poput kakvih voajera kriomice virite u ove nepristojne priče?

Karmela i Furbi često su na bazenu provodili duge nedjeljne sate. Ponekad Karmela bi se pojaviljivala sa nećacima. Njeni nećaci, Mirko i Sanja, tad bi se priklonili svom društvu tako da su teta Karmela i striček Furbi imali vremena za sebe. Karmela je nosila bikini, zeleni, ljubičasti. Zelena je išla uz njenu prirodno bujnu crnu kosu. Isticala joj je zanosne grudi i obline slatke jebežljive guze. Kad bi se pojavila u ljubičastom, Karmela bi kosu ofarbala u crveno ali guza i grudi bile su podjednako lijepe i jebežljivo izazovne.

Tog dana Karmela je odabrala biti brineta. Furbi se joj je sa svojih putovanja po Filipinima donio ogrlicu od crnih koralja na kojoj se ponosno isticao zeleni smaragd prokrijumčaren avionom kroz sve carinske preglede. Starom zagrebačkom fakinu Furbiju tamne naočale pružaju mogućnost zaštite od znatiželjnika koji provjeravaju što njegove prodorne oči snimaju. Tako zaštićen bolje snima situaciju. Uz njega lijeno leži Karmela i upija zrake sunce. Ponekad, kad ju on nježno primi za ruku, one se samo se zadovoljno promeškolji. No danas je Furbi u iščekivanju. Danas je posebno radoznao jer večeras ima ugovoreni sastanak sa Crvenom. Nakon onih događaja poslije tuluma Crvena mu je obećala da će se danas pojaviti zajedno sa Crnom.

„Konačno. Nakon puno pokušaja možda se nalazim pred ciljem ... Ili barem korak do njega.” razmišlja uz smiješak promatrajući u daljini kako se na vrelom suncu krovovi srca grada žare do usijanja.

Odjednom Furbi primijeti Renči. Veselo im se približava, maše im i pozdravlja ih.

„Što to treba značiti?” upita se „Što ona ovdje radi na bazenu?“ pomisli.

Renči im prilazi. Pozdravi ih i pridružuje im se u ljenčarenju. Karmela leži pored Furbija a Renči se, podalje od Furbija, ispruži do Karmele. Djevojke veselo brbljaju i zabavljaju se ogovarajući svakodnevnicu i sve ostale gluposti koje im pri tome padaju na pamet. Nakon što im sa šanka donese piće, Furbi se zagledava uokolo. Što prema bazenu, a što prema gradu. Ponekad i prema njima. U njihov se razgovor uključuje samo ponekad, na trenutak. Sjedi pa se nakon nekog vremena digne i odlazi se kupati.

Furbi je plivao bazenom kadli ... Odjednom se u vodi tik pored njega niotkuda stvori Renči.

„Baš mi paše malo opuštanja na bazenu.” glupo dobaci Furbi ne znajući što da joj zapravo kaže.

Renči veselo mahne glavom i namigne mu, dopliva do njega i koljenom ga dodirne ispod vode.

„Večeras u devet. Vrh Schlosrerovih. Budi bez auta.” kratko mu reče i otpliva dalje.

Dan je bio izuzetno topao. Karmela nije slutila što se događa u njenoj blizini. pažnju je usmjerila na nećake koji su bili na drugoj strani bazena. Furbi leži na suncu i čita Orhelov roman 'Uzbuna na odjelu za rak'. I dok tako čita Renči prolazeći pored njega izvede štos. Kao spotakne se i zali ga plastičnom čašom punom hladnoa tonika. Odmah mu se počne izvinjavati. Saginje se, diže čašu s poda, uzme ručnik. Furbi ni ne snađe kadli ... Renči već kleči nad njime. Ručnikom mu briše trbuh i prsa. Pokvareno i bezobrazno koristi priliku nakratko pozdraviti malog Furbića. Furbi, stari pokvarenjak je iznenađen.

„Sva je vražja.” pomisli dok joj se zahvaljuje i govori uobičajene fraze kako sve to nije potrebno, da nema veze i ostala bla bla sranja.

„Ma pusti to Renči, svakome se to može dogoditi.” zaključi Karmela njihov slučaj.

Furbi je bio znatiželjan što djevojke smjeraju, pa je te večeri uranio na dogovoreni sastanak. Nervozno je šetao pogledavajući čas u smjeru Malinove, a čas u smjeru Schlosserovih. Nedugo nakon devet uvečer primijeti automobil koji se uspinje Malinovom. Automobil se zaustavi točno pored njega. Za volanom automobila sjedila Renata.

„Upadaj.” kratko mu reče.

Furbi zaobiđe automobil, otvori vrata, uđe i automobil krene.

8. Karmela: The Story

Karmela je bila pomalo udaren tip. Nasljeđe je to što kruži u njenoj obitelji koja pronosi tradiciju zagrebačkih umjetničkih krugova. Otac slikar, mati glumica, kretali su se u krugu umjetnika i drugih osoba koje se okupljaju oko njih. Boraviti uz Karmelu značilo je biti na izvoru informacija. Pjesnička prijepodneva u kafiću dvorišta nekadašnjeg kina Zagreb, danas je na tom mjestu šoping centar Cvjetni trg, Mala scena na Medveščaku, Tingl-Tangl u Mesničkoj, Meduza na Voćarskoj, Ruby Tuesday u Saloonu, otkačeni tulumi u nečijem stanu i naravno, Kafić. Dok bi Karmela razgovarala sa nekim iz plejade znanih i neznanih, Furbi bi za šankom rješavao tekuća pitanja viskija, koka kole i leda. Promatrao je ima li u zvjezdanoj prašini noćnog glamura koje novo lice. Tako ih je uočio.

Crvena i Crna, obje, bile su redovite posjetiteljice Saloona. Izuzev u Kafiću, Furbi ih je znao viđati u Palici i Vurici. Gornjogradski štimung bi primjeren imiđu mladih dama sa šeširima širokih oboda. Dama koje podno pelerina i krinolina otkrivaju sitnu čipku donjeg rublja. Čipka se diskretno nazire podno zanimljivih kombinacija njihovih vlastitih modnih kreacija. Tih godina i Crvena i Crna, obje, probijale su se u stilističkim krugovima Zagreba. U društvu su uvijek bile nekako posebne. Isticale su se zanimljivošću, slobodom i otkačenošću, ali kad bi svratile u Kafić ponašale bi se vrlo, vrlo suzdržano. Gotovo da se nisu družile sa ostatkom svijeta koji se je tamo skupljao. Zapravo, jedina osoba koja bi izuzetak bila je, već pogađate, Karmela.

U Kafić su Crvena i Crna dolazile obučene u crnom odijelu, bijeloj košulji i utegnutoj kravati. Kosa skupljenih na potiljku što ističe njihov vitki vrat sjedale bi za šank u kutu. Sjedile bi okrenuta jedna drugoj i zagonetno se smješkale. Tad bi tiho, da ne čuje nitko, međusobno izmijenile poneku tajanstvenu riječ. U Saloonu su, naprotiv, djevojke bile su sasvim drugačije osobe. Otkačene i otvorene, u izazovnim haljinicama koje više otkrivaju no što skrivaju, plijenile su pažnju mladih ždrebaca. Ali one su se samo držale za ruku i kružile između donjeg i gornjeg šanka ili pak stajale negdje sa stran. Promatrale su svijet koji se zabavlja.

Iako ih je kao redoviti posjetitelj Saloona znao i viđati i prije, Furbi ih upozna preko Karmele. Bilo je to ovako. Karmela je voljela tulumariti. Tulumi kod nje bili su nadaleko poznati i čuveni po otkačenosti. Održavali su se otprilike jednom mjesečno, a na njima se gotovo uvijek znalo zateći i poneko poznato lice iz plejade muzičara, glumaca, slikara ili pak neka druga zanimljiva osoba iz tadašnjeg glamuroznog svijeta Zagreba.

Te večeri na tulumu okupilo se čitavo društvo. Naravno, tu su bile i one, Crvena i Crna. Karmela je uživala u kuhanju. Mora joj se priznati, bila je ona uistinu vrhunska kuharica. Uz odrezak sa gljivama pio se Dingač. Nik, legenda zagrebačke rock scene nije se želio dugo zadržati, jer imao je dogovor sa Husom oko turneje za koju je tih dana Valjak završavao posljednje probe.

Karmela je voljela razne stvari. Između ostalog, voljela se tuširati. Tuširati se za sebe ali i tuširati se i za druge. Uzela ga je za ruku i povela put kupaonice. I dok je Furbi potpuno nag stajao u kadi Karmela klekne i krene. Jezikom mu je kalila oštricu mača, a prstima pripremala korice u koje mač treba uložiti. Kad mač bi spreman, uspravan i čvrst, Karmela se okrene i klekne. Raširi noge i rukama pridržavajući se za rub kade zabaci glavu u stranu.

„Dođi. Daj mi ga.” zapovijedi.

Furbi poslušno klekne na koljena i zari mač u korice. Njena glava, njen vrat, njeno tijelo. Sve se to ljuljalo. Pokretalo se u ritmu bučne glazbe što dopire iz drugih dijelova stana u kojem se društvo zabavlja. I ne samo u tom ritmu. Sve se njihalo u ritmu kojim je mali Furbi veliku Karmelu činio sretnom. Ona pri tome žmiri, a lice joj odaje osjećaj blaženstva. Uživala je. Jecajući tiho. Potom sve glasnije i glasnije. Naposljetku počne stenjati:

„Oh. Oooh. Oooooh. Oooooooh. Daj. Ne. Još. Još. Još. Sa. Saaad. Oooooooh. Saaaad. Uuuuuuu.”

Vrisne i sva se strese, ali ... Furbi nije bio još gotov. Pobijednik mač još je uvijek bio nepobijeđen. I nemilosrdno nastavljao započeti posao.

„O ne. Nee. Neeee. Jooj. Oooooooh. Saaaaaad. Daaaaaa. Oooooh. Saaaaaad. Uuuuuuu.” vriskala je Karmela.

Više se nije mogao suzdržati. Furbi izvadi mač iz korica, Karmela se okrene i unese u mač. Otvori usta i dok ga je Furbi držao u ruci Karmela prihvati Hoffmanove kapi koje pobjeđuju protivnika njegovim vlastitim oružjem. Mačem.

„Kosa mi je puna spermića.” u šali je komentirala dok se čistila u kupaonici.

Čuvši to Furbi joj priđe s leđa i gurne ruku u gaćice. Karmela se opet počne izvijati. Glavom se lagano okrene i pohlepno mu uvali jezik u usta.

Odjednom ... prekine ga:

„Vratimo se natrag u društvo.”

Potom se oboje uhvate za ruke i krenu put vrata. Otključavši vrata izađu iz kupaonice i vrate se natrag na tulum gdje su Talking Heads-i zazivali ritmove Afrike. Društvo se bezbrižno zabavljalo nemajući pojma što se te večeri između njih dogodi.

Nakon tuluma i neznanog broja ispijenih butelji crnog vina i žestice društvo je bilo pijano. Karmela kunjajući sjedi na trosjedu dnevnog boravka. Nik, graditelj gitara, Crnoj objašnjava kako se svira bas gitara.

„Znaš, prilikom prvog gostovanja Dire Straitsa u Zagrebu, Marcu sam poklonio onu njegovu, sada već čuvenu, najdražu crvenu gitaru." govorio je.

Od tad su Marc i Nik prijatelji što je utjecalo i da se Dire Straitsi za svoju novu svjetsku turneju ovih dana, iako sve miriše na predstojeći rat, pripremaju Istri. Furbi nakon previše čaša crnog vina želi samo što prije ići kući. Karmela zamoli Crvenu da ga odveze.

Ne sjećam se više točno što se dogodilo u automobilu i je li se uopće išta dogodilo. Ne sjećam se ni kako sam se našao u njenom stanu. Sjećam se samo da sam iskreno začuđen gledao kako mi Crvena raskopčava hlače i izaziva mač. Sjećam se i da se pri tome nekako zagonetno i pokvareno smijala. Skinuvši me onako pijanog Crvena skoči na mene i započne me ljubiti. Prvo red nježnosti, zatim red strasti. Potom opet dođe red nježnosti, pa opet red strasti. I tako red po red, naizmjenično. Ruke su mi se instinktivno nađu ispod njene bluze. Držale su one njene grudi. Njene predivne punašne grudi koje mirišu poput slatkih breskvica. Ruke čvrsto primaju breskvice i strasno ih maze. Crvena se uvija i privija uza me. Raskopčao sam joj suknju i skinuo joj bluzu. Na sebi je imala samo male crne čipkaste gaćice i čipkasti grudnjak sitnog profinjenog veza.

„Volim crno i čipkasto.” reče mi jezikom i obriše mi mač.

Bio sam uzbuđen, a i ona je bila mirna. Pokušavao sam joj skinuti grudnjak no se nije dala. Isto je bilo i sa gaćicama. Kad je mač stavila u usta shvatio sam što zapravo želi.

„Još nije vrijeme za to. Nismo se još dovoljno upoznali” reče mi „Za sada te želim ovako.”

„Pa nije Furbi od jučer. Neka bude po njenom.” pomislim ja i prepustim se onom što donosi sudbini.

Znala je Crvena kako treba probuditi ponos. Znala je kako ga natjerati da zadrhti od zadovoljstva. Rukama je vješto baratala mačem i mazila kuglice koje u kompletu dolaze sa maćem. A mali Furbić poput kakvog praščića, uživa u slastima što mu ih daruje sudbina. Vrhom jezika sudbina mu pecka usta. Prvo bi ga malo pecnula da bi ga zatim stavila u korice kamo pripada. Potom bi malo grickala nježnu kožicu. Zatim bi ga ponovo uložila u korice. Igra se nastavljala i približavala svom vrhuncu. Nisam mogao više izdržati. Rasuo sam joj sok posvuda, u korice, po licu, po kosi i tko zna gdje sve ne. Ali ona je još uvijek uporno i jednakim žarom halapljivo ljubila malog Furbića. Valjda zato da joj ništa ne promakne, da joj ništa ne pobjegne. Kad konačno bi gotova, Crvena reče:

„A sad mi pokaži kako se to radi.”

Potom se popne na mene, stisne mi glavu između svojih nogu i igra se nastavi.

Furbi je želio konačno kući. Nakon što se istuširala i uredila, Crvena ga posjedne u automobil i odveze. Parkiravši autom pred samim ulazom u zgradu gdje on stanuje, ruke joj krenu put njegovih hlača.

„Zar još?” upita Furbi.

„Da, ali ovaj put ja radim sve. Ti samo uživaš.” reče mu i baci se na posao.

Furbi je opet bio pobijeđen i ne preostane mu ništa doli potpuna predaja. Crvena je halapljivo vrškom jezika peckala malog Furbića koji je poput kakvog bedaka na svaki njen dodir poslušno reagirao. Reagirao je poput roba koji služi svoju gospodaricu.

„Daj mi ga. Daj mi da ga mazim. Daj mi da ga pojedem. Pojest ću ga čitavog. Njam.” tiho mu je šaputala Crvena.

Ne sjećam se koliko dugo je trajala ta igra. Sjećam je samo kako se sok opet rasuo.

„Taaako.”, kratko je komentirala Crvena.

Kad su se opraštali Crvena ga upita želi li se priključiti njenim igrama sa Crnom.

„Znaš, mi ne tajimo našu ljubav. Više smo od prijateljica.” namigne mu.

„Znam i nema ništa protiv.“ glasno reče a u sebi pomisli:

„Pa da vidim i to. Tako nešto još nisam doživio.”

„Bit će ti lijepo. Ali pazi, to ostaje među nama. Naša tajna koju nitko ne smije saznati. Nitko! Pogotovo ne Karmela. Ona je ipak moja i Dijanina frendica.” reče mu crvenokosa Renata.

7. Karmela: Dvije i po novele

 

Slobodna i neobuzdana Karmela je bila rasna crnka koja je po stereotipu svog horoskopskog znaka točno zna što želi. Sa majkom glumicom, rastavljenom od prilično starijeg oca, također glumca, živjela je u velikom stanu u centru grada. Sa prozora njene dekadentne sobe pucao je pogled na bezličnu i dosadnu ulicu omeđenu zgradama jednake visine, jednakog broja katova i identičnih fasada karakterističnih za taj relativno kratki prolaz što spaja dvije prometne arterije između Kvatrića i Draškovićeve.

Furbi je Karmelu upoznao na pomalo neobičan način. Došavši u Kafić primijetio je bivšu djevojku, Lanu. Odmah mu bi jasno:

„Ovdje nije slučajno." pomisli.

Otkako su prekinuli Lana se nije pojavljivala ni u Kafiću niti u krugu zajedničkih prijatelja. Pa mu je intuicija govorila da ona nešto traži. Možda s njim želi nešto riješiti. Ili nastaviti tamo gdje su svojedobno stali? Nije to mogao sa sigurnošću znati no vidjevši je kako sjedi uza šank, Furbi prođe pored nje i sjedne dvije stolice podalje. Igrom slučaja u kutu ispod televizora, tik pored njega, sjedila je Karmela. Pijuckala je pivo i zagonetno se smiješila. Furbi naruči standardnu viski kolu i nešto dobaci pa tako započne razgovor. Kroz razgovor se je ispostavilo se da i Karmela redovan gost Kafića iako ju je Furbi prvi puta zapazio tek ove večeri. Razgovarali su o raznim stvarima. Čitavo vrijeme Furbija je pratio osjećaj kako mu se ta djevojka zapravo upucava, nameće mu se tražeći utjehu u bijegu od tko zna čega. Prihvatio je njenu igru ponajviše zbog Lane, jer ... Lana je sve to pomno slušala praveći se da neobavezno pijucka martini i sluša muziku. O da, poznavao je on sve Lanine skrivene znakove koji joj odaju raspoloženje. Bila mu je poznata njena sjeta, bila mu je znana njena zamišljenost. Sve mu je to bilo dobro poznato. Krajičkom oka u izrečenom a još više u neizrečenim pokretima vidio je poruke koje mu ta djevojka šalje, ali ... Između njih je bilo gotovo i više je nije želio.

Karmela je bila direktna. Što na umu to na jeziku, bi geslo te neobične djevojke što se Furbiju, sam sebi je to morao priznati, neobično sviđa.

"Volim izravnost u komunikaciji." otvoreno joj je te večeri rekao.

Upravo tako, izravnost i otkačeno ponašanje koje svakim svojim pokretom odaje karakter prepun energije koja ga privlači. Ponašanje što izaziva znatiželju i pobuđuje radoznalost. Tajanstveni zov što prati bumbara na letu od cvijeta do cvijeta u potrazi za ... Ma znate vi već čime.

Uistinu, Karmela nije bila kao ostale koje bi htjele, ali ne bi htjele, koje znaju, ali ne znaju, a i kad znaju onda to izbjegavaju. Zato ga na kraju večeri nije iznenadilo što mu je Karmela predložila:

„Želiš li sa mnom furati?“ izravno ga je pitala izazivajući ga tim svojim crnim očima iz kojih zrači ćud divlje mačke.

 

Te večeri Furbi je prvi puta spoznao što znači biti u troje. One su bile tako divne, a on je bio pred njima. Polumrak prigušenog svijetla rasvjetljavao je dnevni boravak. Shade je svojim hrapavim glasom pozivala na ples dok su djevojke lagano i ritmično zanosno ljuljanje mekoću svojih bokova.

„U ritmu najslađeg tabua." pomisli.

Zagrljene, glava položenih jedna drugoj na rame, upitno su ga pogledavale prema trosjedu u kojem je bio zavaljen. A on, zabezeknut, širom otvorenih ustiju, promatrao je taj nestvarni prizor. Djevojačka usta stanu jedno drugom se približavati. Pa kad posve se sljube, Furbi na trenutak vidje kako im se jezici isprepliću. Dirty dance. Djevojačka igra bivala je sve pohlepnija i požudnija. Ruke položene na bokove prijateljice izvodile su svoju bezobraznu igru. Zalazile su oko guze, prelazile na bokove da bi se na tren spustile ispod i uvukle unutar njih. Gledajući taj prizor Furbi osjeti kako ga prožimaju žmarci ugode. Furbi osjeti kako mu se propinje mač.

Prvi službeni sastanak Karmele i Furbija bio je na Šalati. Karmela je tamo utorkom i četvrtkom izvodila svoje nećake na klizanje.

„Teta Kamela!“ tepao je mlađi Mirko frfljajući njemu teško izgovorljivo 'r'. Nešto starija Sanja bila je već vražja curica i samo se lukavo ogledavala za starijim dječacima.
„Ista teta.” pomisli Furbi dok je gledao kako svi troje veselo i slobodno kližu na ledu.

Djevojke se nisu zaustavljale. Djevojke su jedna drugu svlačile. Polako, gotovo plaho slijedile su muziku koja jedna drugu mazi. Djevojke su uvijale tijela pred njegovim očima prikazujući mu u živo nevjerojatne prizore kakve nikada do tad, osim u ponekom erotskom trileru, nije bio doživio. Bokovi se zanesu u jednu, a kukovi gibaju u drugu stranu, naizmjence. Kao da jedna drugoj slika požudu i nudi svu svoju erotiku. Pogledi što šalju pozdrav. Pogledi prepuni čežnje. Pogledi što bezobrazno govore o nepristojnosti. Pogledi koji svlače da bi otkrili. A kad napokon svlačeći jedna drugu obje ostanu u donjem rublju, Karmela mu priđe i počne mu skidati traperice. Za to vrijeme, prišavši s leđa, Tanja mu počne raskopčavati košulju. Na sebi je Furbi osjećao Tanjine usne. Njene usne su milovale mu vrat. Njene usne su se zavlačile u njegova usta. Njene usne golicale su mu grudi. Za to vrijeme Karmela mu hitro svuče traperice i položi usne na vrh mača. Furbija prođu žmarci.

Ženskom srcu uvijek gode mali znaci pažnje. Gode mu i pjevaju o vlastitoj sujeti. I otvaraju njena vrata po običaju zaključana svim mogućim ključevima i uz to zabravljena čvrstim lokotom. Bio je kraj zime. U zakazano vrijeme Furbi se pojavio na klizalištu. Kavalir sa ružom, mladić koji poput glumca iz nekog ostarjelog filmskog žurnala priča otrcanu o ljubavi. Je li to gluma ili je to slovo srca, za novelu ovu to nije važno. Karmela je ionako premazana svim mastima. Raspupana je kao trešnja u proljeće. I nudi svoje usne prepune ljubičastog ruža naznačujući mu zanosne plodove koji čekaju onog što spreman je potruditi se da ih ubere.

Ali tu su nećaci, pa se ni te večeri ne dogodi ništa. Svejedno, nakon klizanja i pića Karmela se nije opirala niti se je opirao on. Rastali su se uz dugi dugi poljubac ispred ulaza u njenu zgradu pri čemu se Karmeli malo zagrcnuo jezik što je Furbiju govorilo da ona očekuje puno više.

„Izgleda kao joj nije svejedno.” razmišljao je pri povratku kući zamičući kroz noć niz pustu Vlašku prema Kvatriću.

Rituali sa ružom postali su dio njihove svakodnevice. Držeći u ruci ružu, Karmela je sjedila na kožnom trosjedu dnevnog boravka svog stana u prolazu. Tišinu su punili uzdasi diskretne muzike što ocrtava nejasne obrise zagrebačke večeri. Na podu se odvijala igra sjena sa noćnom lampom, a sa zida promatrao ga je konj. Konj je trčao prostranstvima bijelih livada koje slikar samo naznači kako bi istakao njegovu vitku životinjsku figuru i njegovo snažno mišićavo tijelo. Konj se istovremeno propinje i pada. Gledajući golemi konjski penis Furbi u šali prokomentira:

„Moj nije velik kao u konja, ali bit će dovoljan.“
„Priđi pa da vidimo.” namigne mu Karmela.

Bio je lud, sav izluđen za njom. Želio ju je. Da, želio ju je. Strasno. Željom joj je svlačio traperice dok ona raskrečena na trosjedu i dalje u ruci mirno drži ružu. Glava mu zaroni među njena uzdignuta bedra. Jezik mu miluje unutrašnjost mačkice. Osjeća divlju neobuzdanu ćud ždrebice koja čeka svog pastuha. Vučicu koja čeka svog vuka. Vidi tigricu koja želi svog tigra.

Na jednom od sljedećih susreta Furbi primijeti nešto zanimljivo. Karmela je stanovala na petom katu zgrade. Ulazna vrata zgrade uvijek su bila zaključana. Kad su joj dolazili gosti, a njoj se nije silazilo u prizemlje otvoriti vrata, koristila je patent. Odozgo, u košarici na špagici, tik ispred ulaznih vratiju spustio bi se ključ. Te večeri, mimo prvotnog plana sve je ostalo na razgovoru. I dok su slušali Mojoj majci, pjesmu koja se u to vrijeme uspinjala ljestvicom popularnosti, u stan neočekivano bane, a tko drugi doli njena majka. Vratila se žena iz kazališta puno ranije no što bi obično odlazila. Pa tako nakon upoznavanja zapodjenu razgovor, ta o čemu bi drugom, doli o glumi. Pa je tako Furbi imao priliku gledati izvatke iz filmova koje je snimala u stranim koprodukcijama i slušati njene dogodovštine sa snimanja.

Milujući je i kružeći oko izvora strasti Furbi se sve bliže približavao uskom procjepu koj' uzdiže se sred šumarka. Kako mu se približavao tako je procjep pred njegovim očima postajao sve veći i sve pohotniji. Postajao je sve mekši i bivao sve vlažniji. Položena na leđa Karmela stenjala je od zadovoljstva. Večer je bila neobično topla, a prozori na zgradi na drugoj strani prolaza osvijetljeni. Kroz otvorene prozore sobe ulazio je svjež noćni zrak.

Sa Karmelom je bio niz dogodovština. Nikad ni prije, a niti poslije Furbi nije upoznao ženu sa kojom nikad, ama baš nikad, nije bilo dosadno, pa ni pet minuta. A ako i nije uvijek bilo uzbudljivo, ono je u najmanju ruku bilo barem zabavno. Recimo, kad je jednom Karmela kod njega došla sa prijateljicom. Tanja je bila stilistica.

„Moja najbolja prijateljica.“ predstavi Karmela crvenokosu djevojku sa simpatičnim pjegama na licu.

Sjedili su u dnevnom boravku i pričali o uređenju interijera kadli iznenada Karmela predloži:

„Tanja se bavi dizajnom. Vjerujem da je ona prava osoba koja ti može pomoći urediti stan.“

Imala zanimljive ideje, Tanja. Voljela je kombinacije crnog i žutog. Čitavo to vrijeme ostavljala dojam na granici suzdržanosti, odvažnosti i putenosti.

„Baš je simpa. Hrabra djevojka, samohrana majka, koja kroči kroz borbu zvanu život.“ razmišljao je Furbi o Tanji.

Bila prirodna, Tanja. Baš takva kakva uistinu jest. Karmela je te večeri imala nafrćkanu afro frizuru zavodnice sa slika starih renesansnih slikara.

„Daj stavi muziku. Pleše mi se." i Karmela povuče Tanju na sredinu sobe, a Furbi u plajer ubaci CD.

Potegao je mač i zario ga duboko u njeno vlažno međunožje. Klizio je niz toplu i propupalu trešnju. Osjećao je svaki djelić njene nježnosti. Osjećao je toplinu njene utrobe. Osjećao je grčenje u njenim leđima i u trbuhu. U prvi tren Karmela krikne da bi kasnije, oslonjena na koljena boreći se sa vlastitom požudom njoj potpuno predala. Predavala joj se podatno i nježno. Borila se pohotno i čvrsto. Propinjala se kao mlada ždrebica koja, puštena s lanca, raduje se ugodnom životu na pašnjacima pohote i strasti. Furbi je ždrebicu rukama držao za bokove. Ždrebica je trčala gore dolje po livadama propinjući se, uvijajući bokove i mašući stražnjicom. Istovremeno je ždrebica odupirala i prihvaćala se rukama. Trpio je koliko je mogao. Želio ju je dovesti do ekstaze. U par navrata počeo je brojati ovce.

„Jedna, dvije ovce, tri ovčice, ..."

A na kraju, kad nije se mogao više suzdržati, Furbi prasne. Karmela samo krikne i čitavim se tijelom strese. Potom uzdahne i spusti se na njega. Vlažni od znoja, sretni i zadovoljni nastavili su se dalje ljubiti i milovati.

I dok je zadovoljno žmirio puštajući Karmeli da se igra dlačicama na njegovim prsima Furbi odjednom shvati situaciju. Digne se sa trosjeda i priđe ka prozoru. Na suprotnoj strani ulice, lica izbezumljenog od pohote, cerio se je neki stari ćelavko. Vidjevši ga kako prilazi prozoru tip na brzinu ugasi svjetlo i nestane u mraku.

„Jebemti voajera.” promrmlja Furbi.