Dragi Bocaccio,
U ono vrijeme, u gradu pod imenom Prato bi zakon koji je govorio da nađe li muž ženu u preljubu, može je dati na sud, a ona čak može biti obješena. Rinaldo tako pronađe svoju ženu u preljubu sa Lazarinom. I privede je pred sud da joj sudi se.
Kad suci upitaše ženu priznaje li preljub, ona potvrdno kimne glavom i jošte tome reče kako je grješnica i kako u tome na žalost čak i uživa, ali da i ona želi muža svoga nešto priupitati:
'Mužu moj, jesam li ti uvijek udovoljavala želje kako si i kada to htio?'
Pravedni suci tada se strogo okrenu Rinaldu, a on im na to skrušeno i pobožno, kakav i inače jest, potvrdno odgovori.
Žena tad reče sudu kako ne vidi razloga zbog čega bi doma stajala neiskorištena za vrijeme dok nije potrebita svom mužu?
Suci na to presude da žena ima pravo i tako oni izmijenili zakon, pa sad ovaj bi da bilo koja žena koja zadovoljiti svog muža može, ako želi zadovoljavati i druge muškarce može i nitko je za to sudu privesti ne može.
Iz Firence sa štovanjem,
Giovanni Bocaccio
„Dakle varaš me zbog jedne pišljive oklade sa Lucom?“ zaprepasti se Alojz.
„I ti si mene varao.“ značajno veli Viktorija.
„Da, ali to je bilo davno. I prevario sam te samo jednom. A ti mene ... Tko zna koliko puta Bolje da ne znam“ sipao je dalje Alojz.
„Ma nemoj? Ti si mene prevario u vlastitoj kući sa najboljom prijateljicom. I to baš kad sam bila trudna i čekala Marka i Maju. Znaš kaj Lojze, gadiš mi se. Svinjo jeda. A ja, ja ...“ zastane kako bi obrisala nos pa nastavi:
„Ja bena jedna. Uvijek sam ti udovoljavala. Pušila ti kurac, pa sam dočekala da okolo šaraš.“ rasplače se Viktorija.
„Kaj cmizdriš, i ja sam ti lizao, pa kaj? To je normalno kad se dvoje vole .. Ne plači.“ izusti Alojz, pa nastojeći utješiti Viktoriju blago joj položi ruku na rame na što Viktorija plane:
„Tako! ... Jesam li ti udovoljavala u krevetu!?“ upita ga.
„Jesi. Što jest, jest. I bilo nam je lijepo.“ osmjehne se Alojz, pa je pogladi po kosi.
„Misliš tebi je bilo lijepo?“ zapjeni se Viktorija.
„Ajde, adje, nije baš tak’. Dok sam te guzio uživala si ko prasica. Samo kaj nisi roktala.“ ote se Alojzu.
„Gad jedan! Ti meni da sam prasica i da rokćem!“ uzrujano uzvrati Viktorija.
„Ma nisam to mislio' ... Ljubavi moja ... Izvini, omaklo mi se.“ počne se povlačiti Alojz.
„Omaklo veliš?“ nastavi Viktorija „I još da sam tvoja ljubav, a ti me varaš.“ vješto se ubaci Viktorija.
„Ma Viki ... Vikice moja ... Nemoj tako ... Ljubavi moja.“ pokušavao je Alojz smiriti situaciju videći kako sve može eksplodirati u krivom pravcu.
„Jesam li ti uvijek kad si poželio spremala špagete sa škampima, tvoje omiljeno jelo?“ krene Viktorija u konačni napad.
„Jesi. I uvijek su bili jako fini. I još su. Sve kaj skuhaš je tak' fino.“ glupavo je nastavljao Alojz.
„A ti ... Ti uopće ne jedeš ... Ti ždereš ... Sve na brzinu zbacaš u sebe!“ pjenila se dalje Viktorija.
„Ali dušo, kad ti jedeš tak' polako da nemam živaca čekati te da završiš.“ branio se Alojz.
„Daaaaa ... I o svršavanju možemo razgovarati! ... Ne sjećam se kad sam zadnji puta svršila.“ krene u ofanzivu Viktorija:
„Postao si nikakav u krevetu. Uopće ti nije do ljepote seksa. Samo se isprazniš, okreneš na svoju stranu, ogradiš se i zaspiš. I tako hrčeš da ne mogu zaspati.“
„A ti samo ležiš k’o krava i čekaš da svršiš! Da ja sve obavim!“ ote se Alojzu.
„Dakle ja sam krava!? Krava koja kuha, pegla, sprema, odgaja ti djecu ...“ započne ljutito Viktorija.
„Dušo, dušice moja. Nisam to tako mislio." prekine je Alojz pa nastavi:
„To sam rekao samo tako ... Figurativno.“ pokušavao je pronaći opravdanje i riješiti svoju nespretnost, ali Viktorija se nije predavala već je još žešće udarala. Osjetila je trenutak da krene u konačni napad i tako zatuče protivnika.
„Prekinite ... Nemojte se više svađati.“ ubaci se Karlo u njihovu prepirku.
Vitorija i Alojz su se, naime, svađali kod Karla, odvjetnika koji ih je kao kućni prijatelj pokušavao odvratiti od rastave braka povodom koje su kod njega došli.
„On me prevario sa najboljom prijateljicom.“ plačljivo se ubaci Viktorija.
„A ti si se sa tom istom Lucom okladila koja će imati više ljubavnika.“ ubaci se Alojz.
„Isti si k’o i njen Danijel. I on je nju prevario. Baš k’o i ti mene. I to kad sam bila trudnaaaa. Aaaaaaaaaaaaa.“ rasplače se opet Viktorija.
„Prestanite! Znam da se volite i da su vaše avanture samo maska i izraz trenutnog nezadovoljstva u seksualnom životu. A tu su još i djeca koja su još mala. Kako ćete njima objasniti da se mama i tata ne vole i da se žele rastati? A o imovini da i ne govorim. Recimo, tu bi ti" Karlo se okrene Alojzu „izgubio sve. Viki ne samo što bi ti sve odnijela već bi morao plaćati i alimentaciju, jer si u stvari Lojze ti povod ovom dolasku.“
„Da tako je Karlo, Lojze je krivac i povod.“ ubaci Viktorija no Karlo se ne dajući smesti nastavi:
„A ti Viki, iako bi imala alimentaciju, od čega bi ti živjela? Alojz radi i privređuje i donosi novce. Jest da bi imala prihode, ali bi morala početi raditi. A tko bi te sada htio zaposliti? Znaš i sama da je takvih kao ti pun biro za zapošljavanje.“ nastavljao je dalje Karlo.
„Da, bilo bi dobro da Viki počne raditi, pa da vidi kako je to. Lako joj je ovako. Dvore je i sprijeda i straga i ima sve što poželi.“ spretno dočeka Alojz.
„Lojze, nemoj tako. Tko ti vodi poslove? Viki. Preporučujem vam da se pomirite, jedno drugom oprostite i nastavite zajedno. Previše gubite kako bi uništavali sve što ste izgradili i upropastili lijepe trenutke ugodnog života ispunjenog ljubavlju i razumijevanjem koga ste s tolikom mukom izgradili. Sjetite se u kakvoj ste gabuli bili kad sam vam posudio za preživljavanje. A to je samo zato što vjerujem u vas i zato što ste mi prijatelji.“ završi Karlo.
„Znaš kaj ...“ zamisli se Alojz i pogleda Viktoriju „Ima Karlo pravo. Ajde ljubavi da se pomirimo?“
„Daaa ...“ otegne se Viktoriji „Dobro ... Obećaj da me više nećeš varati i kako ćeš mi za pomirenje kupiti onu bisernu ogrlicu.“ odgovori Viktorija.
„Misliš onu skupu koju si neki dan gledala kod draguljara?“ upita je Alojz.
„Nemoj ti sada meni jeftino o skupoći. Hoćeš ili nećeš?“ kratko upita Viktorija „Kaj sad šutiš? Odgovori! Da ili ne?“
„Hmmm ... Dobro. Hoću.“ veli Alojz, pa htjedne nešto dodati no Viktorija se spretno ubaci:
„I karte za krstarenje Sredozemljem koje si mi obećao.“
„Dobro, nek’ bude i to. Ionako puno putujem, pa je red da se i ti malo opustiš bez posla i bez djece. Znam da ti nije lako.“ zaključi Alojz i poljubi je u čelo.
Viktorija i Alojz su otišli iz kancelarije. Karlo se zamisli, izvadi mobitel i nazove:
„Alo, Luce moja! Ljubavi, kako si mi?“ veselo upita.
„Daaaaa ... Bilo je sve u redu. I ne boj se ... Viki neće pričati svom Franji o vašoj okladi ... Kako to misliš, otkud mi to? Viki i Lojze su bili ovdje ... Da, ovdje. Radi rastave ... Pa se Viki izbrbljala ... Ma pusti to ... Ništa, ništa ... Nego kad se vidimo?“ pričao je Karlo.
„Dobro, dakle prekosutra ... U onom istom hotelu ... Daaa, u standardno vrijeme. Tvoj se Franjo sastaje sa Alojzom, pa ... Ne, ne boj se. Alojz neće ništa izlanuti Franji. Treba Franju zbog posla ... Da, kad bi mu izlanuo o tome ništa od posla ... Ma dobro, dobro. Pusti to sad ... Onda, pusa i tebi.“ završi Karlo.
Zatim ustane, krene prema ormariću gdje drži piće. Otvori ga i natoči si čašicu.
„U zdravlje za dobro obavljen posao. Franjo i Alojz, obojica trebaju jedan drugom. A žele i sklopiti ugovor, pa trebaju prokurista. Eto posla za mene. Oboje će mi platiti uslugu. Jedan da zaradi na drugom, a da ovaj ne sazna. A drugi da prvi ne sazna što sam čuo o ženi njegovog poslovnog partnera. Obojica će šutjeti i ubaciti moje stavke u ugovor pod izlikom nekih dodatnih troškova. Da onaj drugi ne zna ... I isplatiti me ... El Dorado ... Karlo, Karlo. Uzdravlje, baš ti lijepo ide!“ završi i Karlo, osmijehe se i otpije gutljaj dobrog whiskeya.
„I veliš kupio ti i ogrlicu i kartu za krstarenje? Morala bi i ja nekako nagovoriti mog. Zamisli samo kakav bi par bile na brodu punom preplanulih mladića širokih pleća. Bazen, poslije bar, a onda tko zna ...“ osmjehne se Luce dok je na Cvjetnom trgu čavrljala sa Viki na podnevnoj kavi.
„Luce, znaš kaj? Prijedlog ti nije loš. Ajmo zajedno smisliti kako da nagovorimo tvog Franju!“ vragoljasto namigne joj Viktorija dodajući u sebi i za sebe:
„Ma vratit ću ti za ono s Lojzom, a znam i kako. Nećeš ni znati kakva si magarica ispala.“
Nema komentara:
Objavi komentar